Translate

понедељак, 11. март 2013.

Venera u Ribama

U znaku Riba Venera dostiže svoju egzaltaciju, tj zrelost. Krenula je od semene forme iz znaka Device i u znaku preko puta je sazrela, pa odavde postaje samostalna i sposobna da svoje suštinsko značenje koje je dovde izgrađivala nadalje primenjuje. Simbolika Venere u astrologiji odnosi se na čulnost i na izgrađivanje odnosa. Simbolika znaka Riba je u objedinjavanju svih delova jedne celine u jedinstvenu celinu. Zbog toga je znak Riba najpogodniji da u njemu Venera razvije punoću svog suštinskog značenja. Ovde ona objedinjuje ono što prima kroz pet različitih čulnih kanala - vid, sluh, dodir, ukus i miris, u potpuni doživljaj onoga što joj se u datom trenutku dešava. Na osnovu toga Venera može da stvori potpuni odnos prema nekom objektu ili osobi. Mada je Veneri potrebno da prenosi značenje nečega što je konkretno i opipljivo, ona to ipak čini na osnovu osećaja, jer je i zadužena za receptore čulne percepcije koji u nama stvaraju osećaj nečega, a to sve pripada elementu vode.  Ribe su znak promenljivog kvaliteta, što Veneri omogućuje da razume i adekvatno primenjuje u praksi zakonitosti čulnog opažanja i odnosa između celine i njenih delova. Svi vrlo dobro znamo da je sve ono što opažamo svojim čulima promenljivo, da se sve to neprestano menja. Svojim očima opažamo različite objekte, intenzitet svetlosti se stalno menja, oštrina našeg vida, bolje, nijanse, itd. Isto je i sa ostalim čulima poput sluha kojim opažamo različite zvukove, tonove promenljivih intenziteta, od glasnijeg ka tišem i obrnuto. Mirisi se menjaju od oštrijeg ka mekšem, jačem ka slabijem, zatim kada uzimamo hranu ili nešto pijemo doživljavamo različite ukuse, a i ono što dodirujemo nam stvara promenljivu lepezu osećaja. Sve to što čulima primamo i što je promenljivog kvaliteta nema jasno određene granice i deluje na nas poput vodenih struja i tokova, što je analogno simbolu Riba, a što i jeste ono što nam stvara čulne utiske koje mi pretvaramo u našu sliku o trenutnoj realnosti.


Venera je zadužena i za naš doživljaj odnosa i njihovo uspešno uspostavljanje i održavanje. Njen boravak u znaku Riba nam omogućuje da i sami naučimo da zrelo sagledavamo naše odnose, što nas čini sposobnim da razumemo i samu ljubav koju Venera u svom suštinskom značenju predstavlja. Odnos je nešto što se neprestano menja i što nema svoje jasne granice. Kako bismo definisali granice nekog odnosa i možemo li uopšte da ih postavimo opipljivo i egzaktno? Možemo samo da jasno definišemo granice našeg fizičkog tela, ali ne i naših osećanja i misli. Kada smo u odnosu sa drugom osobom, mi jedni druge doživljavamo primarno putem osećaja koje imamo jedno u odnosu na drugo. U međuprostoru između naših tela dodiruju se i mešaju naši osećaji, emocije, misli. Jedni drugima prenosimo sopstvena značenja na taj način. Kao kada se u okeanu susretnu toplija i hladnija vodena struja, vode više i ređe gustine, vode više i manje zasićene solima i mineralima, itd. Vode se tako međusobno mešaju i stvaraju nešto između, nešto novo a sasvim prirodno što možemo nazvati odnosom. Mi ne možemo videti jasnu granicu između voda različitog sastava i kvaliteta, jer one zajednički egzistiraju u okeanu gde su neprestano u pokretu i neprestano se mešaju i stvaraju međusobne odnose promenljivog značenja. Tu zapravo i ne postoji jasna granica. Ali upravo to što se dešava u velikom okeanu na našoj planeti, u vodama, zapravo pokreće i održava životne cikluse na planeti, utiče na klimu, sastav vazduha, cvetanje biljaka u proleće, opadanje lišća u jesen i menjanje boja listova. Sve je to u jednom velikom odnosu. Prema tome, najbolje ćemo razumeti šta je zreo odnos ako zamislimo okean, veliku vodu koja je neprestano dinamična, promenljiva, koja u sebi sadrži i led, koja isparava, koja je tečna i protočna. To je ujedno i simbolika procesa koji se odvijaju u nama samima, u našim telima. U svačijem organizmu se neprestano dešava razmena materija. Mi dišemo i uzimamo kiseonik, a izbacujemo ugljen-dioksid. Sposobni smo da osetimo i razumemo sopstvene potrebe i da ih zadovoljimo, kao što je na primer primarna potreba za unosom hrane i tečnosti u organizam.

Kada uđemo u odnos sa drugom osobom, sve ono što čini našu ličnost i karakter dolazi u dodir sa onim što kod druge osobe čini crte njenog karaktera. Taj dodir deluje kao hemijska reakcija koja naš odnos sa nekom osobom čini lakim ili teškim, jednostavnim ili komplikovanim, kompatibilnim ili konfliktnim u samoj osnovi. U kakvom god da smo odnosu sa bilo kojom osobom, taj odnos nikada ne može biti u potpunosti isti kao kad smo se prvi put susreli. Čak i ako svo vreme zadržava istu osnovu, unutar našeg odnosa sa drugom osobom se dešavaju neprestane promene. Ako smo spremni i sposobni da prihvatamo te promene kao sastavni i prirodni deo svakog odnosa, onda smo postali zreli i sposobni da se ponašamo prirodno prema drugima, što znatno umanjuje mogućnost da budemo nefunkcionalni u nekom odnosu. Gde najčešće grešimo i zašto nam se dešavaju problemi u emotivnim vezama? Zbog toga što nastojimo da odnos zadržimo onakvim kakav je bio na početku, kada smo se tek susreli, zaljubili i počeli da ga izgrađujemo. Ali to je nemoguće, jer se na početku dogodila međusobna privlačnost. Bili smo privučeni drugom osobom, zaljubili smo se u nju jer je posedovala naglašeni kvalitet onoga što u našem sklopu ličnosti nedostaje, pa smo mogli da se međusobno dopunimo, što nam je izuzetno prijalo. Zaboravljamo da je to bio samo jedan i to početni segment odnosa. Da bi odnos postao celovit i potpuno funkcionalan svi njegovi delovi moraju da se uklope što, znate i sami, ne  može da se dogodi odjednom. Odnos se razvija i održava korektnim i stabilnim tako što postajemo sve bliži jedno drugome kako vreme prolazi. Zbližavanje postižemo tako što prihvatamo i integrišemo u sebe ono što naš partner nosi u sebi i što nam predaje kroz ljubavni i emocionalni odnos, dok se mi predajemo partneru, pa on isto tako ono što mi sadržimo u sebi prihvata i prima u sebe. Na taj način jedno na drugoga utičemo ili je bolje reći da jedno u drugoga utičemo i menjamo se. Granice između nas i partnera postaju sve mekše i razređenije kako bismo mogli da se stopimo međusobno i ostvarimo svrhu onoga što često čujemo da se naziva bezuslovnom ljubavlju, ali ne možemo da razumemo njeno značenje dok je ne postignemo. Čak nismo sigurni ni da li je nešto takvo uopšte moguće. Ne verujemo da je moguće i to je još jedna velika prepreka koja nas odvaja od postizanja sveprožimajuće i bezgranične ljubavi. Jer upravo to i jeste Venera u Ribama - zreo odnos i zrela ljubav, sveprožimajuća i bezgranična. Ako ne verujemo da je moguća, za nas će ostati nemoguća i nikada nećemo sazreti za skladan odnos koji će nas činiti ispunjenim i celovitim bićem.

Drugo što nas odvaja od sazrevanja za istinsku ljubav su naša očekivanja da druga osoba bude uvek onakva kakvom je idealizujemo. Na taj način mi stvaramo lažnu sliku o drugome, jer se ta slika uklapa u ono što mi već jesmo pa samim tim ne moramo da se menjamo. Kada bi se to u stvarnosti dešavalo, ne bismo ni imali drugi odnos osim sa samim sobom, pa opet bi to bila samo naša idealna slika sebe ali ne bismo tako mogli spoznati sebe u potpunosti. Odnos sa drugom osobom, zrela ljubav je neophodna da bismo postigli celovitost. Nažalost, mi često ne želimo da se menjamo i da se predajemo ljubavi. Plašimo se da ćemo tako izgubiti sebe. Sa pravom se plašimo jer ćemo predajući se ljubavi sasvim sigurno izgubiti sebe. Zapravo, to što ćemo izgubiti je samo naša slika idealnog "ja". Kada se ta maska istopi u moru ljubavi ostaće ono što jeste, što jesmo, naše istinsko ""ja". Ali to je nemoguće bez prepuštanja drugome u ljubavi i bez promena koja nam donosi to prepuštanje i stapanje naših voda, naših osećanja i značenja. Ako uđemo u odnos gde svako od nas teži da zadrži idealnu sliku o sebi, svoj "imidž", imaćemo dve vrlo tvrde, čvrste strukture oštrih ivica i grubog oblika koje ni na koji način ne mogu međusobno da se uklope u funkcionalnu sredinu. Umesto da se poput tečne vode međusobno prožimamo, mi smo poput dve sante leda koje se sudaraju i međusobno lome. Zbog toga nam se u takvom zamrznutom obliku nezrele ljubavi dešavaju svakakvi problemi koji nas itekeko bole. Iz tog razloga Ljubav - Venera svoju zrelost, tj. egzaltaciju dostiže u znaku Riba, jer su Ribe tečna voda, veliki okean gde nemamo čvrste granice i moguće je prelivanje, prožimanje, mešanje značenja. Ostvarili smo zreo odnos i pravu ljubav tek kada smo postali sposobni da prihvatamo sve što nam se dešava u odnosu sa drugom osobom, kada umemo da se nosimo sa svim što nam se u našem međuprostoru dešava, ma koliko nam se u nekim trenucima pojedine situacije činile komplikovane, teške i bolne, jer smo potpuno svesni da će nam se isto tako dešavati u istom tom odnosu i sa istom osobom i one lepe, tople i skladne situacije zbog kojih se osećamo kao da smo na sedmom nebu i koja nas motivišu da se sve više i više predajemo voljenoj osobi. Sve to se neprekidno dešava u svakom odnosu i mi sa drugom osobom zajedno tečemo kroz prostor koji se bezgranično širi. To i jeste suštinsko značenje Venere u Ribama - ljubavni odnos koji nema početka ni kraja, koji je jednak samom Univerzumu koji je beskonačan i bezgraničan.

Mi možemo da zadržimo jedan deo sebe u čvrstom stanju, ali u odnosu moramo da budemo protočni, inače ga je nemoguće ostvariti i održati. To dobro znaju osobe koje u svom natalnom horoskopu imaju Veneru u Ribama. One veruju u čaroliju ljubavi koja glasi da je sve moguće. Kada nešto činimo iz ljubavi u stanju smo da stvaramo čuda i da širimo granice sopstvenih mogućnosti. Sva velika dela su nastala iz čiste ljubavi. Možemo da biramo da li ćemo se predati ljubavi da nas inspiriše i biti stvaraoci i činiti velika dela ili ćemo se opirati promenama i težiti da očuvamo idealnu sliku o sebi u okviru čvrstih granica. Ako budemo pružali otpor ljubavi, onda nećemo moći da budemo njeni prenosnici, već ćemo postati njeno oruđe. Kad god imamo utisak da nešto činimo protivno sopstvenoj volji, da nas neko na nešto prisiljava, to nam se dešava samo zato što se opiremo da prihvatimo promene koje nam ljubav simbolizovana Venerom u Ribama neminovno donosi. Samim tim je to znak da još uvek nismo spremni i nismo dovoljno zreli za pravu ljubav. I sve dok ne budemo sazreli zavisićemo od nekoga i skrivaćemo se iza maski. Uvek se setite da smo najvećim delom od vode sazdani i da smo samom svojom prirodom stvoreni da budemo protočni i da se prožimamo, ulivamo jedno u drugo u zrelom odnosu, u pravoj ljubavi. Osobe sa Venerom u Ribama imaju prirodu potrebu da se emotivno prožimaju sa drugima i sposobne su za zrelu ljubav, pa opet im se često dešava da tu ljubav ne uspevaju da ostvare. Iz prostog razloga što kao da samo one veruju da je prava ljubav moguća. Kad god pokušaju da se svojim emocijama uliju u drugu osobu, druga osoba ustukne, povuče se ili pobegne, tj. zatvori se i odbija da prihvati pruženo. Čak i ako prihvati deo onoga što dobije od osobe sa Venerom u Ribama, često ta druga osoba nije dovoljno sposobna da uzvrati tu ljubav koju dobija i nije dovoljno spremna da se preda i prepusti ljubavnoj igri. Tako osobe sa Venerom u Ribama budu uskraćene da u dovoljnoj meri prime u sebe značenje osobe u koju su zaljubljene da bi se mogle osećati ispunjenim i celovitim. Ali bez obzira na to, one nikada ne gube veru da će ljubav pobediti i dok čekaju onoga ko je spreman da im se prepusti, one će sve to što osećaju u sebi pretočiti u ples, u muziku i igru. Plesaće u potpunosti predate ritmu Univeruma i biće vrlo kreativne u oblastima gde mogu neometano da ispolje sebe i budu prihvaćene kao takve.

Venera u Ribama nam donosi najvredniju lekciju u životu - uči nas uspostavljanju zrelog odnosa i prenosi nam suštinsko značenje ljubavi. Sama Venera je rođena u okeanu, u Ribama, ali se ona ovde manifestuje kao već sazrela žena, a ne kao novorođenče, što i jeste njeno mitološko značenje. Ona jeste bila u semenoj formi kada su Uranove genitalije pale u okean, ali Venera izranja na površinu okeana kao sazrela devojka-žena što i jeste njena prva vidljiva manifestacija.